Reaktivna organizacija sebe shvaća kao žrtvu okolnosti. Na pojedince se gleda kao na uzroke problema, a rješenja se usredotočuju na ponovnu edukaciju ili kaznene mjere. Postoji sustav prijavljivanja u vrlo primitivnom obliku, iako osoblje nije potaknuto da prijavljuje incidente. O incidentima se prikupljaju minimalni podaci i oni se ne analiziraju. Kroz kulturu okrivljavanja osoblje se obeshrabruje u prijavljivanju incidenata. Kada dođe do incidenta nema nikakvog pokušaja da se podupre bilo koga od upletenih, uključujući bolesnike i njihove obitelji.
Postoji timski rad, jer im je rečeno da trebaju raditi timski, ali članovi tima ne pokazuju inicijativu u timskom radu. Članovi tima rade samo na problemima sigurnosti bolesnika kad dođe do incidenta. Timovi se stvaraju kad postoji pritisak izvana. Postoji stroga hijerarhija unutar tima, ali i prema vanjskim organizacijama. Članovi tima rade zajedno, ali nisu predani timu.
