Edukacija zdravstvenog osoblja

Edukacija zdravstvenog osoblja se dijeli na edukaciju liječnika, edukaciju medicinskih sestara i tehničara, te edukaciju ostalog medicinskog osoblja ( laboratorijski tehničari, farmaceuti, inženjeri radiologije, fizioterapeuti, njegovatelji…)

1. EDUKACIJA LIJEČNIKA

  • najvažnija karika u procesu pružanja zdravstvene skrbi
  • trajna edukacija stalnim usvajanjem novih znanja i vještina
  • upitnici i prigovori pacijenata
  • smjernice
  • učenje na starim pogreškama – prijava pogrešaka na web stranicama, pisanje izvješća
  • korištenje baze podataka iz e – kartona pacijenta

2. EDUKACIJA MEDICINSKIH SESTARA I TEHNIČARA

  • trajna edukacija ( nove vještine i znanja )
  • smjernice
  • prijava pogrešaka
  • određivanje opsega informacija koje mogu dati pacijentima

3. EDUKACIJA OSTALOGA MEDICINSKOG OSOBLJA

  • postulati kao i kod medicinskih sestara i liječnika

EDUKACIJA NEZDRAVSTVENOG OSOBLJA

Nezdravstveno osoblje koje sudjeluje u procesu zdravstvene skrbi dijelimo na one u sustavu zdravstva i one izvan sustava zdravstva. Bez obzira u koju skupinu spadaju, svi mogu sudjelovati u neželjenom događaju i mogu ugroziti sigurnost pacijenta. Da bi prevenirali ili barem smanjili mogućnost neželjenih događaja i na taj način povećali sigurnost pacijenta, neophodno je da i ti djelatnici edukacijom steknu neka najosnovnija medicinska znanja, te da budu upoznati sa procesima u kojima se može dogoditi njihova pogreška.

EDUKACIJA BOLESNIKA

Središte zbivanja svakog zdravstvenog procesa je upravo sam bolesnik, pa je tako i njegova uloga u procesu zdravstvene skrbi itekako bitna. Razvojem tehnologije i medija dostupnost informacija pacijentima je sve veća, te moraju biti upoznati i sa svojim obvezama i pravima i stoga je izuzetno važno educirati ih do one razine koja je korisna za njihovu komunikaciju sa zdravstvenim osobljem.

UMJESTO ZAKLJUČKA

Da bi stvorili kulturu sigurnosti pacijenta neophodna je zajednička interakcija svih sudionika u procesu zdravstvene skrbi, pa tako i samih bolesnika koji moraju razumjeti kompleksnost i cjelovitost čitavog procesa liječenja. Samo na takav način se smanjuje mogućnost neželjenih događaja, a pacijenta se stavlja u sredite zdravstvene skrbi.

PROBLEMI KOJI MOGU UZROKOVATI MEDICINSKU POGREŠKU

  • Nedostatak “kulture sigurnosti”
  • Nedostatna komunikacija PZZ – SKZ – pacijent
  • Nedostatna komunikacija PZZ-HZZO-pacijent
  • Nedostatna edukacija o sigurnosti pacijenata
  • Strah prilikom prijave pogreške ( sudski procesi, licenca…) – kazna
  • Prosječna životna dob liječnika obiteljske medicine
  • Nedostatna edukacija – PDS, CME (farmakologija, polipragmazija, komorbiditet…)
  • Preopterećenost dnevnim brojem posjeta ordinaciji
  • Nedostatna komunikacija između timova obiteljske medicine
  • Nedostatak smjernica i pomagala u radu liječnika PZZ-a
  • Smjernice osiguravatelja ne prate medicinske (stručne) smjernice
  • Financijska ograničenja
  • Nedostatno znanje o računalima i problemima koji se javljaju tijekom rada s njima